Kamo na izlet u vrijeme korona virusa 2. dio

Pripremili smo Vam još mjesta koje možete posjetiti virtualno bez napuštanja svoga doma. Ugodno se smjestite, uživajte u virtualnim šetnjama i ono što je najvažnije #ostanidoma.

Ovo je druga objava vezana uz virtualne šetnje. Objavljujemo nove virtualne šetnje i fotografske materijale poznatih hrvatskih fotografa. I u ovome drugom dijelu #ostanidoma objava, šećemo se po ljepotama Hrvatske putem fotografija te ljepotama hrvatskih virtualnih muzeja.

Fotograf Tomislav Veić

 

Tomislav Veić (rođen 1968. Godine u Zagrebu) još u osnovnoj školi upoznaje fotografiju koja ga zarana zaokuplja, a prva iskustva stječe izradom fotografija u crno-bijeloj tehnici. Tijekom školovanja pa sve do početka rata intenzivno se bavi fotografijom na raznim područjima – od pejzaža i aktova do apstraktne fotografije. Danas sam naglašava da su njegove fotografije iz tog razdoblja nastajale u okviru njegovih limitiranih mogućnosti kao samoukog i mladog fotografa. Nakon poduže stanke (od kraja rata pa do sredine prvog desetljeća ovog stoljeća) kupnjom digitalnog fotoaparata započinje ponovo stvarati. Njegovi radovi ubrzo postaju zapaženi u javnosti i medijima kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Izlagao je na više grupnih i samostalnih izložaba, a prvo zapaženije pojavljivanje njegovih radova je bilo u sklopu izložbe finalista natječaja “Photodays 2010” u Muzeju za umjetnost i obrt.

Prva mu je samostalna izložba fotografija “Glazba – to su oni” održana za Božić 2015. godine u Dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Nakon te izložbe Foto galerija “Siscia obscrura” ga poziva 2016. godine na sudjelovanje u izložbi “Industrijska baština Siska” gdje se predstavio s 35 crno-bijelih i kolor fotografija koje spajaju objekte industrijske baštine Grada Siska s glazbenicama koje su smještene u tim objektima. Na poziv Hrvatske iseljeničke zajednice u Čileu 2018. Godine mu je postavljena samostalna izložba u Estadio Croata de Santiago, kao i zadnja u nizu samostalnih izložbi „Ukrajina – ratnici ratnicima“ koja je nastala u sklopu projekta Moto udruge postrojbe specijalne policije iz Domovinskog rata, a održana je u Hrvatskom povijesnom muzeju u listopadu 2018.

Uz navedene izložbe izlagao je i na brojnim zajedničkim i žiriranim izložbama: Zagreb Salon, Organ Vida, Svijet Knjige, Fotozine, itd. Od više dobivenih nagrada rado ističe nagradu za fotografiju “Dok lampioni lete u nebo”. Njome je 2017. godine osvojio prvo mjesto za najbolju fotografiju na natječaju kojima je svjetski fotografski div Nikon obilježio 100. godišnjicu postojanja i 50. godišnjicu natječaja. Te je godine na “Nikon Photo Contest” sudjelovalo više od 21 tisuće fotografa iz 172 zemlje svijeta. Fotografija je bila predstavljena na izložbama u Londonu, Tokyu, Pekingu i Parizu kao i u još nekoliko svjetskih metropola.

Uživajte u njegovim fotografijama.

Posjetite galeriju fotografija

 

Arheološki muzej Istre Pula

Prikupljanjem kamenih spomenika u Augustovu hramu tijekom prve polovine 19. stoljeća počinje stvaranje muzejske zbirke u Puli. Otkriće kamenih, keramičkih i metalnih predmeta u Nezakciju bilo je osnova za utemeljenje Muzeja starina (Museo d’antichità), odnosno Gradskog muzeja (Museo civico della città di Pola) 1902. godine. Njegovo je sjedište bilo u zgradi koje danas nema, na Usponu sv. Stjepana, nedaleko od slavoluka Sergijevaca.

Preseljenjem sjedišta Istarskog društva za arheologiju i zavičajnu povijest (Società istriana di archeologia e storia patria) i prijenosom dijela arheološkog inventara iz Poreča u Pulu, Gradski muzej spaja se s Državnom zbirkom (kameni spomenici) i porečkim Provincijalnim muzejom (Museo Provinciale) u jednu muzejsku ustanovu pokrajinskog značaja pa je tako 1925. utemeljen Kraljevski muzej Istre (Regio Museo dell’Istria). Bogatstvo zbirki nametnulo je potrebu za novim prostorom pa je nekadašnja zgrada austrijske gimnazije (izgrađena 1890.) prilagođena novim potrebama ovog muzeja, koji je otvoren za javnost 1930. godine. Muzej se nalazi na istočnom rubu prapovijesnoga gradinskog naselja i antičke kolonije Pole. Svečana antička Dvojna vrata (Porta Gemina) te otvoreni lapidarij i park, put i široko stubište vode do glavnog ulaza u zgradu, iza koje se nalazi Malo rimsko kazalište. Ta je izložba uz manje izmjene bila dostupna javnosti do kraja Drugoga svjetskog rata, kada je za vrijeme angloameričke uprave većina predmeta prenesena u Italiju.

Godine 1947. ova ustanova mijenja ime u Arheološki muzej Istre i u istom sjedištu kontinuirano djeluje do danas. Sustavnim radom i uz velike napore, nakon restitucije dijela arheološke građe iz Italije 1961., postupno je uređena muzejska zgrada i izrađena didaktičko-vizualna koncepcija cjelokupnog reprezentativnog muzejskog fundusa. Godine 1968. otvoren je preuređeni lapidarij u prizemnim prostorijama (u tijeku je još jedno preuređivanje) i hodnicima muzeja, a 1973. otvorene su izložbene dvorane prapovijesti na 1. katu i antičke, kasnoantičke i srednjovjekovne izložbe na 2. katu muzejske zgrade. Izložbene dvorane AMI-ja nadopunjavaju se novim nalazima s arheoloških lokaliteta Istre (prapovijesnih špilja, gradina i nekropola, antičkih gospodarskih kompleksa, građevina i groblja te sakralnih objekata ranokršćanskog i bizantskog razdoblja, vremena provale barbara i naseljavanja slavenskog življa u Istru).

U sadašnjem je stalnom postavu pažljivim odabirom arheoloških predmeta prikazan razvoj materijalne kulture na prostoru Istre od prapovijesti (paleolitik, neolitik, brončano doba te osobito bogati nalazi iz posljednjeg tisućljeća prije Krista iz nekropola starih Histra – 1. kat) preko razdoblja rimske vladavine (lapidarij u prizemlju zgrade i u hodnicima muzeja, a na 2. katu izloženi su nalazi iz antičkih nekropola, zbirka stakla, keramike, metalnih predmeta, portretne i dekorativne skulpture, građevni materijal), kasnoantičkoga i ranosrednjovjekovnog razdoblja (nalazi iz ranokršćanskih nekropola, kaštela, ranokršćanskih crkava, grobni nalazi – nakit i dijelovi nošnje iz slavenskih nekropola) do razdoblja feudalizacije poluotoka (također na 2. katu) te dio srednjovjekovnog lapidarija (zbirka srednjovjekovne pleterne plastike).

Prošećite muzejom

 

Muzej za umjetnost i obrt Zagreb

Muzej za umjetnost i obrt osnovan je 1880. godine na inicijativu Društva umjetnosti i njegovog tadašnjeg predsjednika Izidora Kršnjavija kao jedna od prvih institucija takve vrste u Europi. S osloncem na teoretske postavke pokreta Arts & Crafts u Engleskoj, te idejne postulate Gottfrieda Sempera, Muzej je zamišljen s namjerom da se stvori “zbirka uzoraka za majstore obrtnike i umjetnike koji treba da ponovo unaprijede proizvodnju predmeta svakodnevne upotrebe”. Međutim, na ovoj idejnoj osnovi Kršnjavi ne stvara temelje “obrtnom muzeju”, već ovu instituciju koncipira mnogo progresivnije, otvarajući sintagmom umjetnost i obrt mogućnost šireg područja njezina budućeg djelovanja.

Projekt zgrade, namjenski građene za muzej prvi put u Hrvatskoj, izradio je arhitekt Herman Bollé : reprezentativna historicistička palača izgrađena 1888. godine, svojim pročeljem u duhu njemačke renesanse upotpunjuje scenografiju jednog od najljepših zagrebačkih trgova.

Inicijalni muzejski fundus formiran je nekoliko godina prije službenog osnutka Muzeja. Prve predmete za budući muzej nabavio je 1875. Izidor Kršnjavi donacijom biskupa J. J. Strossmayera na aukciji zbirke katalonskog slikara i kolekcionara Mariana Fortunyja u Parizu. Od 1880. nadalje fundus je sustavno i planski izgrađivan otkupima predmeta kako u Hrvatskoj, tako i diljem Europe, te brojnim donacijama privatnih sakupljača. Jedan od prvih postava, doduše u iznajmljenom i neadekvatnom prostoru, otvoren je već 20. lipnja 1880. u Ulici Marije Valerije (danas Praška ulica), a u vlastitoj zgradi cjeloviti stalni postav otvoren je 1909. godine.

Danas Muzej raspolaže fundusom od oko sto tisuća predmeta lijepih i primijenjenih umjetnosti u rasponu od 14. do 21. st., organiziranim u zbirke: namještaja, stakla, metala, keramike, skulpture, slikarstva, grafike, satova, grafičkog i produkt dizajna, arhitekture, fotografije (jedna od najstarijih u svijetu) i fotografske opreme, tekstila i mode, glazbenih instrumenata, oslikane kože, bjelokosti, tiskarstva i knjigoveštva. Kako neke od njih broje više tisuća, a neke i više desetaka tisuća predmeta, slobodno bi se moglo reći da su to zapravo zasebni muzeji unutar Muzeja, tim više što su mnoge od tih zbirki i jedinstvene u Hrvatskoj.

Na početku 21. stoljeća djelatnost Muzeja karakteriziraju razgranata aktivnost, fundus koji se neprestano povećava, velik broj izložbi koje se pripremaju u Muzeju i izvan njega, sve češće i u inozemstvu, bogata i intenzivna nakladnička djelatnost, novi oblici poslovanja koji proizlaze iz potreba posjetitelja (pokretanje proizvodnje replika i muzejskih suvenira, museum shop), suvremeni muzeološki standardi. Odgovor izazovima vremena sadržan je u kontinuiranju dobrih tradicija, sukladno misiji koju je Muzeju odredio njegov utemeljitelj Izidor Kršnjavi krajem 19. st., no isto tako i u neprestanom promišljanju i redefiniranju uloge Muzeja za umjetnost i obrt danas i u vremenu koje slijedi.

Prošećite muzejom

 

Muzej vodoopskrbe Zagreb

Muzej vodoopskrbe otvoren je prilikom obilježavanja 100-te obljetnice vodovoda. Za potrebe muzeja uređena je jednokatna zgrada na vodocrpilištu Mala Mlaka. Eksponati su postavljeni na vanjskom i unutrašnjem prostoru. Na vanjskom prostoru izloženi su veći eksponati iz vodoopskrbe grada izgledom zanimljivi (stari nadzemni hidrant, ručni bager i slično) dok je unutrašnja postava izložbenih primjeraka podijeljena na nekoliko cjelina:

  • dokumenti iz povijesti razvoja grada i opskrbe vodom (svečana povelja o osnutku zagrebačke vodoopskrbe koju je izdao i potpisao austrougarski car Franjo II i hrvatski ban Mažuranić),
  • prikaz vodoopskrbnog sustava (crpljenje i korištenje vode, tehnike mjerenja, održavanje sustava).

Čitava zamisao muzeja prilagođena je količini materijala koji se prikazuje, a sam postav zamišljen je na način da se uz stalnu postavu mogu unositi novi eksponati. Značaj muzeja, koji je uz muzej bečkog vodovoda jedini takvog tipa u ovom dijelu Europe, treba sagledavati kao prezentacijsko-povijesni razvoj, u smislu prikazivanja najzanimljivijih shema – projekata vezanih uz širenje vodoopskrbnog područja, tehnički razvoj u okviru kojeg se prikazuje na konkretnim predlošcima tehnološki razvoj i tehnologije koje su taj razvoj pratile te obrazovni razvoj na način da se putem izloženih eksponata pouči stručni kadar, studenti i učenici.

Prošećite muzejom

 

Arheološki muzej Zadar

Osnovan je 30. studenoga 1832. god., kad je tadašnji austrijski namjesnik u Dalmaciji general Vetter Vjenceslav von Lilienberg izdao proglas da se građa iz cijele Dalmacije prikuplja u Zadru kao sjedištu pokrajine. On je darovao i prve predmete za muzej, a i inače je na sve načine pomagao i poticao napredak kulture, školstva, znanosti i gospodarstva pokrajine. Građa za muzej u početku se smještala u jednu prostoriju osnovne škole na položaju crkve sv. Tome, nasuprot crkvi sv. Krševana, te potom u tadašnjoj gimnaziji koja se nalazila u bivšem samostanu sv. Krševana u Zadru.

Povoljna prilika za odvajanje arheološke zbirke pružila se 1877. god., kad je crkva sv. Donata napuštena kao skladište i ostala slobodna. Uz pomoć “Središnjeg povjerenstva za čuvanje spomenika” Ivan Smirić, tadašnji profesor crtanja i slikanja, a otada i konzervator za grad Zadar, započeo je čišćenje, konzerviranje i uređenje sv. Donata s nakanom da u njega smjesti Arheološki muzej. Smirić je odmah započeo skupljati arheološku i kulturno-povijesnu građu u sv. Donatu.

Muzej je već tada imao veliku količinu arheološke i kulturno-povijesne građe koja se naglo povećavala, osobito od 1892. god. nizom većih iskapanja u Ninu, Asseriji, Zadru i drugim nalazištima, slučajnim nalazima, darovanim zbirkama obitelji Borelli, Medović iz Nina i dr. Muzej je u sv. Donatu prikazivao arheološku i povijesnu građu od prapovijesti do suvremenog doba. U prizemlju i na katu, kao i po zidovima, bila je izložena kamena građa, a sitni predmeti u dijelu matroneja.

Između dva svjetska rata Muzej je doživio velike promjene, dijeleći sudbinu samoga grada. Raspadom Austrougarske Monarhije Dalmacija se sjedinjuje s Hrvatskom i ulazi u sastav nove države Srba, Hrvata i Slovenaca, a Zadar se po Rapallskom ugovoru iz 1920. god. kao enklava pripaja Italiji. Za čitavo vrijeme talijanske vladavine djelatnost Muzeja svedena je na područje grada, a ostala sjeverna Dalmacija potpala je pod stručni djelokrug Arheološkoga muzeja u Splitu i Muzeja hrvatskih starina u Kninu.

Povlačeći se iz Zadra, Talijani su 1943. god. odnijeli većinu najvrjednije građe, osobito manje i lakše predmete. Odnijeli su i pojedine inventarske knjige. Osim toga, u bombardiranjima grada 1943. i 1944. god. zapaljena je upravna zgrada Muzeja na Zelenom trgu u kojoj su bile radne prostorije, spremište građe, biblioteka i svi drugi odjeli muzeja. U bombardiranjima je bila pošteđena samo crkva sv. Donata i u njoj izložene zbirke. U tim uvjetima bilo je potrebno iznova organizirati muzejski i znanstveni rad, uspostaviti vezu s terenom, skupiti potrebne stručne i druge radnike, osigurati prostor, ponovno osnovati knjižnicu, radionice i druge potrebne službe.

Muzej je 1954. god. preseljen u zgradu bivšeg Zavoda sv. Dimitrija, kasnije Filozofskog fakulteta, gdje je zauzeo podrum, prizemlje i prvi kat. Širenjem Filozofskog fakulteta, danas Sveučilišta u Zadru, sve se više ukazivala potreba da se Muzej iseli u novi prostor. Prilika se ukazala pri obnovi sklopa samostana i crkve sv. Marije, pa je dogovoreno da se prostor za novu zgradu Muzeja osigura u okviru toga bloka, što je i realizirano tijekom 1971. i 1972. godine. Po ondašnjim najsuvremenijim metodama u zgradi su 1974. god. postavljene stalne izložbe srednjeg vijeka u prizemlju i rimskog razdoblja na I. katu, a 1975. god. stalna izložba prapovijesti na II. katu. Idejna i likovna rješenja dao je akademski slikar Mladen Pejaković, a muzeološke su koncepcije izradili Janko Belošević (srednji vijek), Šime Batović (prapovijest) te Julijan Medini i Boris Ilakovac (antika).

Danas su u sastavu Arheološkog muzeja Zadar i dva dislocirana objekta: sklop bivšeg samostana sv. Nikole u kojem su smještene preparatorska i konzervatorsko-restauratorska radionica, fotolaboratorij, knjižnica, odjel za podmorsku arheologiju, pedagoško-andragoški odjel i crtaonica, te Muzej ninskih starina, područna arheološka zbirka sa stalnim postavom uređenim krajem 90-ih godina 20-og stoljeća.

U prizemlju su izloženi arheološki ostatci iz doba od 7. do 12. st., od kojih se najveći dio veže za materijalnu i duhovnu kulturu Hrvata. Na prvom su katu izloženi brojni predmeti koji ilustriraju život u sjevernoj Dalmaciji u doba Rimljana (trenutno je u pripremi novi stalni postav). Na drugom je katu izložen prethistorijski arheološki materijal iz kamenog i metalnog doba (od oko 10 000 god. pr. Kr. do dolaska Rimljana).

Prošećite muzejom

 

Muzej grada Pregrade i knjižnica grada Pregrada

Muzej grada Pregrade Zlatko Dragutin Tudjina nalazi se u centru Pregrade, u obnovljenoj novouređenoj zgradi izgrađenoj 1908. godine. Stalni postav otvoren je krajem 2007. godine, a predstavljeno je 639 eksponata.

Stalni postav muzeja čine tri zbirke:

  • Numizmatika
  • Rudarstvo
  • Ljekarnička zbirka Thierry

Numizmatika

Numizmatička zbirka Muzeja grada Pregrade predstavlja bogatu numizmatičku djelatnost donatora gosp. Tudjine. Zlatko Dragutin Tudjina dao je 1965. godine iskovati prvi zlatnik i srebrnjak s likom kralja Tomislava. Na aversu se nalazi prikaz kralja Tomislava en face, a na reversu je prikazan hrvatski grb. Zlatnik je kovao u Bavarskoj državnoj kovnici u Münchenu težine 105 grama, čistoće 986/1000, čime se njihova vrijednost ravnopravno mjeri sa svjetskim edicijama. Zlatnik s motivom Kardinala Stepinca iskovan je 1966. godine. Revers prikazuje povijesni hrvatski grb. Zlatnik posvećen hrvatskom jeziku i književnosti iskovan je 1967. godine. Na aversu je prikazan otac hrvatske književnosti Marko Marulić, a na reversu se nalazi posveta Deklaraciji o nazivu i položaju Hrvatskog jezika. U spomen na Kardinala Šepera iskovan je zlatnik 1968. godine. Na aversu je prikazan Kardinal Šeper u profilu, a na reversu Zagrebačka katedrala. Zlatnik posvećen Sv. Nikoli Taveliću iskovan je 1970. godine. Revers prikazuje Katedralu Sv. Jakova u Šibeniku. Povodom 100 godina rođenja Stjepana Radića dr. Tudjina dao je iskovati medalju u čast ovog znamenitog Hrvata. Na reversu se nalazi grb Hrvatske seljačke stranke. Uz medalje posvećene hrvatskim povijesnim ličnostima iz edicije dr. Tudjine, ovdje se nalazi raznovrsna kolekcija svjetovnih medalja iz Hrvatske, Europe i Svijeta te kalupa za izradu svjetovnih medalja. Tematika svjetovnih kalupa pokazuje vrlo širok raspon te raznovrsnost numizmatičke zbirke gosp. Tudjine. Tu su kalupi s prikazima vladara, velikana, crkvenih velikodostojnika, kalupi posvećeni sportu i spomena vrijednim svjetskim događajima kao što je npr. “Misija Apollo VIII, 21.-27. XII. 1968.“. Uz zbirku svjetovnih medalja i kalupa, u Numizmatičkoj zbirci predstavljena je kolekcija votivnih medalja i kalupa. Votivne medalje su se poklanjale kao svjedočanstvo hodočasničkog putovanja ili kao poklon povodom svetih potvrda. Medalje s prikazima različitih svetaca držale su se na posebnom mjestu u kući  u uvjerenju da štite kuću od bolesti i zle kobi.

Rudarstvo

Rudarska zbirka je od izuzetne važnosti za gospodarsku prošlost Pregrade, a u stalnom postavu obrađuje se razdoblje od 1942. godine do zatvaranja rudnika 1975. godine. Rudarstvo je predstavljeno uz pomoć dokumenata i fotografija koje datiraju iz vremena Drugog svjetskog rata, kada je Stjepan Tudjina kupio rudnik u Pregradi. Nakon Drugog svjetskog rata ugljen je bio važan energent, tako da se napredak Pregrade i njezinih građana dogodio dobrim dijelom zahvaljujući Pregradskim ugljenokopima. U rudniku je radilo stanovništvo Pregrade, ali i cijelog Hrvatskog zagorja.

Proizvodnja Pregradskog ugljenokopa 1970. godine bila je 77000 tona ugljena, no kako je nafta postajala puno važniji energent, proizvodnja je postepeno slabila, novčana sredstva rudnika preusmjeravala su se u novu djelatnost te se rudnik ugasio 1975. godine. Uz dokumente i fotografije u postavu su i rudarske karbitne lampe, rudarski alat, zastava i svečana rudarska odora. Uz rudarstvo, u istom prostoru predstavljena je geološka prošlost Pregrade uz pomoć fosila pregradskog kraja. Fosili su nastali u vremenu kada je na ovom području bilo toplo trijasko more, prije otprilike 230 milijuna godina.

Ljekarnička zbirka Thierry

Ljekarnička zbirka predstavlja farmaceutsku djelatnost obitelji Thierry čije djelovanje je od izuzetne važnosti za Hrvatsku jer je u Pregradi bila prva industrijska proizvodnja lijekova u Hrvatskoj. Proizvodnja lijekova temeljila se na stručnom i znanstvenom iskustvu višestoljetnog ljekarenja u Hrvatskoj. Ljekarnik Adolf pl. Thierry de Chateauvieux dobio je 9. studenoga 1892. koncesijsku ispravu pod brojem 52.906, tj. dozvolu za rad ljekarne u Pregradi. Thierry je angažirao jednog od poznatih zagrebačkih graditelja Gjuru Carneluttija da mu napravi projekt glavne zgrade i proizvodnog kompleksa te je 1893. otvorio ljekarnu «K Angjelu čuvaru». Kao potvrdu ozbiljnog poslovnog djelovanja obitelji, odnosno ljekarne «K Angjelu čuvaru»  2. ožujka 1900. godine u Londonu su patentirali dva glavna proizvoda. Adolf Thierry je najprije u Londonu registrirao tzv. Engleski čudotvorni balzam i Centifolijsku mast-20. listopada 1899., a potom proizvode zaštitio patentom od 2. ožujka 1900. godine i naposljetku ih je 1901. godine u istom gradu  prodao za 960.000 kruna. U ispravi se nalazi i trgovačka (zaštitna) marka (tzv. zelena opatica) za te proizvode.

Prošećite muzejom

Knežev dvor Dubrovnik

Knežev dvor je jedan je od najznačajnijih spomenika profane arhitekture na hrvatskoj obali, a bio je upravno-administrativno sjedište Dubrovačke Republike. U osnovi je to gotička palača s renesansnim i baroknim rekonstrukcijama.

Tijekom 15. stoljeća dva je puta stradao u eksploziji baruta, a nakon prve eksplozije 1435. godine obnovio ga je Onofrio della Cava u stilu kasne gotike. Tada je tlocrt dvora dobio današnji opseg sa središnjim dvorištem i pročelnim trijemom. Kapitele je izradio Pietro di Martino iz Milana s naznakama renesansnog sloga, a njegov kapitel s Eskulapom sačuvan je na desnom polustupu trijema. U eksploziji 1463., zapadno pročelje je bilo srušeno, a na obnovi su kratko radila dva poznata graditelja: Juraj Dalmatinac i Michellozo iz Firenze. Mada je Michellozov nacrt nažalost bio odbijen, neosporan je njegov utjecaj kod obnove pročelja i trijema pretežito u renesansnom slogu. Nakon potresa 1667. atrij je djelomično rekonstruiran, s reprezentativnim baroknim stubištem. U dvoru je stanovao knez u vrijeme jednomjesečnog mandata. Palača je imala dvoranu za Malo vijeće, Vijeće umoljenih, stan za kneza, sudnicu, ured, bilježništvo, zatvore, oružanu i skladište.

Iz Kneževa dvora ulazilo se u palaču Velikog vijeća, a nad očuvanim ulaznim vratima čitamo natpis: OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE (Zaboravite privatne, bavite se državnim poslovima). U atriju je spomenik bogatom pomorskom kapetanu i dobrotvoru Mihu Pracatu, kipara P. Giacomettija iz 1628. To je jedini javni spomenik koji je Republika podigla zaslužnom građaninu. Danas je u Kneževu dvoru kulturno-povijesni odjel Dubrovačkog muzeja s ambijentalno postavljenim dvoranama s antiknim namještajem i uporabnim predmetima, kao i slikama pretežito talijanskih i domaćih majstora. Muzej ima numizmatičku zbirku Dubrovačke Republike, zbirku oružja i predmete ljekarne “Domus Christi” iz 15. stoljeća.

U atriju Kneževa dvora priređuju se koncerti jer se prostor osim ljepotom odlikuje i izvrsnom akustikom.

Prošećite dvorom

 

U realizaciji ove objave pomogao nam je:

Odgovori