Kamo na izlet u vrijeme korona virusa 1. dio

Možda Vam je čudno što portal Kamo na izlet objavljuje nešto u ovo vrijeme kada nam je svima ograničeno kretanje, ali smo mišljenja da Vas i u ova vremena možemo odvesti nekamo na izlet. Doduše, ne baš na pravi ali na virtualni svakako.

Iz tih razloga želimo Vas upoznati sa ljepotama destinacija koje možete sada, odmah, posjetiti virtualno, a kada se situacija vrati u normalu i osobno. Suradnja sa fotografima i tvrtkama koje se bave vizualizacijom prostora i izradom promotivnih video materijala, dovela je do objave njihovih uradaka kako bi Vam prikratili vrijeme u izolaciji i potaknuli Vas da nakon nje krenete na pravi izlet.

Fotograf kojega prvog predstavljamo je Mario Kociper. Mario Kociper je dugoselski profesionalni fotograf sa dugogodišnjim iskustvom. Fotografije su mu višestruko nagrađivane na raznim fotografskim natjecanjima, objavljivane u raznim tiskovinama, knjigama i publikacijama. Vođen jednostavnom filozofijom, sluša želje svojih klijenata individualno im pristupajući, kako bi pružajući najbolju uslugu zauvijek sačuvao njima važne trenutke i učinio ih nezaboravnima!

Uživajte u njegovim fotografijama sa svih strana Hrvatske.

Posjeti galeriju fotografija

Suradnja sa tvrtkom Tornado 360 i njenim vlasnikom Goranom Vidakovićem, omogućila je virtualnu šetnju kroz neke muzeje, dvorce i katedralu.

Prošećite se kroz njih.

Arheološki muzej Zagreb

Arheološki muzej u Zagrebu izravni je nasljednik nekadašnjeg Narodnog muzeja, najstarije muzejske ustanove glavnoga grada. Ta prva nacionalna muzejska institucija javnim i organiziranim, premda neinstitucionalnim djelovanjem započela je 1846. godine. Muzej od 1866. godine, potvrdom Pravila narodnoga zemaljskoga muzeja, djeluje pod zaštitom Sabora te se dijeli na Prirodoslovni i Arheološki odjel. Od 1940. godine, formalnim prestankom postojanja Narodnoga muzeja, Arheološki muzej djeluje samostalno. Od 1945. godine Arheološki muzej u Zagrebu smješten je u palači Vranyczany-Hafner.

Muzejski fundus, koji danas broji više od 450.000 različitih artefakata, prikupljen je iz različitih izvora. U prvim godinama i desetljećima nastanka najveći dio spomeničke građe Muzej je pribavljao kupovinom ili poklonima.

Prošećite muzejom

Dvorac Trakošćan

Trakošćan je nastao krajem 13. stoljeća u obrambenom sustavu sjeverozapadne Hrvatske kao manja osmatračka utvrda za nadzor puta od Ptuja prema bednjanskoj dolini. Prema legendi Trakošćan je svoje ime dobio po tračkoj utvrdi (arx Thacorum) koja je navodno postojala u vrijeme antike. Druga sačuvana predaja govori, da je ime dobio po vitezovima Drachenstein koji su u ranom srednjem vijeku gospodarili tim krajevima. Toponim Trakošćan prvi se puta spominje u pisanim dokumentima 1334. godine.

Gospodari utvrde u prvim stoljećima nisu poznati, tek znamo da su od kraja 14. st. vlasnici grofovi Celjski, koji istovremeno gospodare čitavom Zagorskom grofovijom. Uskoro ta obitelj izumire i Trakošćan dijeli sudbinu ostalih njihovih gradova i posjeda koji se usitnjavaju, i mijenjaju razne gospodare. U toj podjeli Trakošćan, kao jedinstveno imanje, pripada najprije vojskovođi Janu

Vitovcu, zatim Ivanišu Korvinu, koji ga poklanja svome podbanu Ivanu Gyulayu. Ova obitelj

zadržava dvorac kroz tri generacije, te izumire 1566., a vlastelinstvo preuzima država.

Za učinjene usluge kralj Maximilijan dodjeljuje vlastelinstvo Juraju Draškoviću (1525.-1587.), najprije osobno, a potom na nasljedno uživanje. Tako je konačno 1584. Trakošćan stekla obitelj Drašković.

U razdoblju procvata izgradnje dvoraca u Hrvatskom zagorju, u drugoj polovici 18. st., dolazi do napuštanja Trakošćana. Zapušten, počinje naglo propadati, pa se tek polovinom 19. st., obitelj ponovno zanima za svoj titularni grad, u duhu novog vremena, romantičnog povratka prirodi i obiteljskim tradicijama. U tom duhu podmaršal Juraj V. Drašković grad obnavlja u rezidencijalni dvorac, a parkovni okoliš pretvara u romantičarski perivoj.

Prošećite dvorcem

Muzej Alojzija Stepinca

Spomen-zbirka blaženog Alojzija Stepinca predstavlja javnosti brojne dokumente i predmete kojima se za života služio kardinal Stepinac, dva umjetnička poprsja te fotografije vezane za njegov život i djelovanje. U nevelikom prostoru, obogaćenom hrabrim i sugestivnim arhitektonskim zahvatima, mogu se upoznati mnoge važne pojedinosti iz kardinalova života i djela i nadahnjivati se na životu istrošenom u svjedočenju za vječne vrijednosti.

Otvorena 1995. godine, spomen-zbirka Sluge Božjega bila je smještena u prizemlju nadbiskupskog dvora, u dvorištu iza katedrale. Kako bi bila što pristupačnija posjetiteljima, Zagrebačka nadbiskupija pripremila je novi prostor smješten tik do zagrebačke prvostolnice u dijelu nadbiskupske palače poznatijem kao kula Nebojan, koji je otvoren 10. studenoga 2007. godine.

Prošećite muzejom

Memorijalni centar Dražen Petrović

Muzejsko-memorijalni svečano je otvoren 7. lipnja 2006. godine. Rezultat je zajedničkih napora Zaklade Dražena Petrovića, u suradnji s Vladom RH, Gradom Zagrebom i Hrvatskim sportskim muzejom. Muzej je bio ideja Draženovih roditelja, a projektirali su ga poznati arhitekti Andrija Rusan i Nikša Bilić. Muzejsko-memorijalni centar vodi Zaklada Dražen Petrović predvođena njegovom obitelji. Velikodušne donacije i potpora zasluga su Vlade RH, Grada Zagreba i brojnih sponzora.

Prošećite muzejom

Tehnički muzej Nikola Tesla Zagreb

Tehnički muzej Nikola Tesla osnovan je 1954. godine po uzoru na suvremene tehničke muzeje u Europi. Premda se ideje i inicijative o muzeju koji bi prikupljao tehničku građu pojavljuju još krajem 19. stoljeća i tijekom prve polovice 20. stoljeća, Tehnički muzej započinje svoje postojanje odlukom o osnivanju Odbora grada Zagreba od 21. prosinca 1954. Idejni otac bio je uvaženi sveučilišni profesor dr. sc. Božo Težak koji je vizionarski osmislio Muzej kao spoj znanstvenoga centra i klasičnoga kompleksnog muzeja tehnike. Vizionarstvo profesora Težaka može se sagledati u njegovu poimanju Tehničkog muzeja, koji pored osnovnog sadržaja klasičnoga muzeja s postavima izvornih izložaka iz područja tehnike i tehnologije, djeluje kao edukacijski centar na podučavanju boljeg razumijevanja prirodnih znanosti i tehnike.

Nepune četiri godine od osnutka, 1959. godine, Muzeju je dodijeljen prostor u Savskoj 18, gdje se i danas nalazi. Tehnički muzej otvoren je za javnost 14. siječnja 1963., a stalni postav koji je likovno oblikovao arhitekt Emil Vičić i ostvario prvi ravnatelj Drago Grdenić činili su odjeli: Transformacija energije, Prometna sredstva i Rudarstvo-geologija s modelom rudnika u naravnoj veličini. Potom je 1964. slijedio postav Nafta te odjeli Astronautika s planetarijem (1965.), Demonstracijski kabinet Nikole Tesle (1976.), Osnove poljodjelstva (1981.). Postav Muzeja u posljednjem desetljeću 20. stoljeća obogaćen je Parkom skulptura velikana hrvatskog prirodoslovlja i tehnike na otvorenom (osam skulptura od 1993. do 2004.) i odjelom Vatrogastvo (1992.). Odjel Osnove poljodjelstva proširen je 1994. oglednim pčelinjim košnicama – Apijarijem, a odjel Rudarstvo-geologija-nafta sobom-muzeoramom  Zemljomjerstvo-katastarski ured. Odjel Transformacija energije 1999. godine proširen je postavom modela toplinskih strojeva nazvanom Toplinska moć vatre, čiji su izlošci trenutno na konzervaciji. Godine 2006. (u povodu 150. obljetnice rođenja N. Tesla) otvoren je u potpunosti obnovljen Demonstracijski kabinet Nikole Tesle, a značajne izmjene postava obavljene su u odjelu Prometnih sredstava.

Prošećite muzejom

Zagrebačka katedrala

Zagrebačka katedrala punim nazivom Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava je neogotička bazilika u Zagrebu, smještena na Kaptolu. Zagrebačka katedrala je najveća hrvatska sakralna građevina, duga 77 m, široka 48,2 m, visoka 108 m, a u njezinu unutrašnjost može stati 5000 ljudi.

Pretpostavlja se da je na mjestu današnje katedrale, stajala mala crkvica sagrađena negdje između 9. i 11. stoljeća, čija se daljnja sudbina ne zna. Ono što se pouzdano zna, je da se ubrzo nakon osnivanja Zagrebačke biskupije (oko 1094.) počelo se s gradnjom veće romaničke crkve, ali kako se gradnja oduljila (trajala je do 1217.) građevina je dobila i gotička obilježja. Za provale Tatara 1242. teško je oštećena, pa ju je biskup Timotej (1263. – 1287.) počeo temeljito restaurirati u gotičkom stilu. Obnova je nastavljena i kroz 14. i 15. stoljeće, a u 16. stoljeću je i utvrđena zidinama i kulama, da bi svoj konačni izgled dobila u 17. stoljeću kada je uz nju izgrađen masivni renesansni zvonik.

Više put je stradala od požara, ali je njen definitivni kraj bio veliki potres 1880. kada je zaključeno da joj je statika toliko narušena da ju je bolje srušiti i podići novu građevinu na njezinom mjestu.

Nacrti za izgradnju nove katedrale naručeni su kod bečkog eksperta za neogotiku Friedricha von Schmidta. On ih je napravio, ali kako nije mogao doći u Zagreb, poslao je svog mladog asistenta Hermanna Bolléa. koji je od 1880. do 1906. podigao građevinu, temeljno izmijenivši projekt Schmidta, tako da je današnja trobrodna katedrala sa dva vitka tornja i visokim krovištem, zapravo njegovo djelo. Temeljito je preuređen i enterijer bazilike, izbačeni su stari barokni oltari i podignuti novi, umjesto starih grobnica biskupa i plemstva sagrađena je nova grobnica iza glavnog oltara. U njoj su sahranjeni; Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, nakon što su njihovi posmrtni ostatci preneseni 1919. iz Bečkog Novog Mjesta. Tu su i grobnice posljednja tri zagrebačka nadbiskupa: Alojzija Stepinca, Franje Šepera i Franje Kuharića.

Prošećite katedralom

U realizaciji ove objave pomogli su nam:

Odgovori