I to imamo: Senzacionalni rimski hram sa 17 statua

muzej Narona,

Muzej  izgrađen na ostacima antičkoga grada Narone impresivno je zdanje na lokalitetu Plećašove štale  na kojem su arheološka istraživanja rezultirala  senzacionalnim nalazom ostataka rimskog hrama – Augusteuma i 17 mramornih statua. Otkriveni su hram s predvorjem, tribina ali i kipovi nadnaravne veličine, koji su nakon restauracije prezentirani u Arheološkom muzeju Narona, u mjestu Vid nedaleko Metkovića.

U muzeju možete vidjeti i kipove careva i njihovih obitelji postavljenih na galeriju iznad crno-bijelog mozaičkog poda, a smatraju se jednim od najspektakularnijih izložaka.  Među statuama je dominantna ona cara Augusta, koji je prikazan kao imperator.  Postav muzeja se sastoji od vanjskog i unutrašnjeg.
Dio vanjskog postava vidljiv je na platou ispred zgrade muzeja, gdje su izloženi ulomci arhitektonskih ukrasa hrama, te funkcionalni i dekorativni dijelovi opreme foruma. Glavnu izložbenu dvoranu čini sam prostor hrama s in situ ostacima arhitekture rimskog hrama u kojem su izloženi kipovi careva i članova njihovih obitelji.

U pet vitrina, izložen je arheološki materijal (ulomci skulptura, novci, staklo, predmeti od metala i kosti, keramika i lucerne) pronađen na širem prostoru hrama. Nadalje arheološki materijal je podijeljen na: javni život i arhitekturu Narone, dok se u četiri reda vitrina nalazi materijal s lokaliteta: bedemi, Erešove bare, nekropole, bazilika u trasi vodovoda, Njive-Podstrana i Sv. Vid. Slučajni nalazi podijeljeni su u podskupine koje tematski pripadaju svakodnevnom životu, vojsci, nekropolama i kultu.

Razgledavanje Arheološkog muzeja Narona  se nastavlja s vanjske strane zgrade. Osim malog arheološkog parka, na terasama se mogu razgledati kameni spomenici kultne i sepulkralne tematike, te ulomci arhitektonske dekorativne plastike. Na kraju obilaska otkriva se mozaik prezentiran ispod staklenog poda, također in situ, a najvjerojatnije pripada rimskoj taberni.

GRAD OPASAN BEDEMIMA VAŽAN PUT PREMA UNUTRAŠNJOSTI

Muzej je nastao na ostacima grada Narone,  današnje mjesto Vid, koji se nalaze četiri kilometra sjevero-zapadno od središta grada Metkovića. Inače  Arheološki muzej Narona  prvi je muzej izgrađen na samom lokalitetu, u Hrvatskoj.

Dolina rijeke Neretve kroz povijest je uvijek bila prirodni put od Jadranskog mora prema unutrašnjosti. Tim je putem i u antici unutrašnjost provincije Dalmacije bila povezana s obalom i ostatkom Mediterana. Dolina Neretve tako se spominje i u djelima antičkih pisaca već u 4. st.  pr. Kr.. Svakako najznačajniji za Naronu su Pseudo Skilak i Teopomp, gdje se spominje emporij, odnosno trgovište koje se tu razvilo, kao mjesto razmjene robe između Mediterana i unutrašnjosti.
Emporij na tom mjestu nastavlja živjeti i u rimsko vrijeme, pa se tu razvija grad Narona, jedan od najvažnijih antičkih gradova na istočnoj obali Jadrana. Grad je bio omeđen gradskim bedemima koji su se sa vrha brežuljka spuštali do obala rijeke Naron, i obuhvaćali su površinu od oko 25 hektara, pa se tako može pretpostaviti da je u Naroni živio velik broj ljudi.
Prvi doticaji s Rimom vezani su uz rimski vojni prodor na istočnu Jadransku obalu, odnosno prvi ilirski rat 229.g.pr.Kr.. U to vrijeme Narona je uporište rimskoj vojsci za ratove protiv ilirskog plemena Delmata. Rimski vojskovođe Figul, Izaurik,Vatinije i Sulpicije kreću na neke od važnih vojnih pohoda protiv Delmata upravo iz Narone. Narona je bila uzdignuta na rang rimske kolonije. Nije sigurno je li to bilo za vrijeme Cezara ili je to bilo u doba Augusta (27.g.pr.Kr. – 14.g.pr.Kr.). Zajedno s tim u Naronu prodiru rimski utjecaji, institucije, pravo i običaji, a također i religija i kult imperatora.

Ostaci monumentalne arhitekture, natpisi, mozaični podovi, gradska stratigrafija i mnogi drugi nalazi, indiciraju da je riječ o gradu od velikog značaja.
Narona je u kasnoj antici bila i biskupsko središte, o tome svjedoče izvori koji spominju naronitanskog biskupa koji sudjeluje na crkvenim koncilima u Saloni 530.g. i 533.g. Narona je tada bila polazna točka za širenje kršćanstva u unutrašnjost provincije Dalmacije. Ovdje se i razvio i karakterističan tip naronitanske longitudinalne bazilike. Život u Naroni prestaje kao i u ostatku provincije Dalmacije negdje u 7.st., i sustavnog života nema sve do 18.st., kada se na ostacima Narone razvija današnje mjesto Vid.

ISTRAŽIVANJA JE ZAPOČEO AUSTRIJSKI ARHEOLOG

Arheološka istraživanja u Naroni započeo je početkom XX.st. austrijski arheolog Carl Patsch. Nakon drugog svjetskog rata Naronu počinju istraživati stručnjaci iz Arheološkog muzeja u Splitu, Ivan Marović, Frane Buškariol, te Nenad Cambi, koji je započeo sa istraživanjima samoga grada i prostora antičkog foruma, sedamdesetih godina prošloga stoljeća.

Arheološki muzej Narona izgrađen je na lokalitetu antičkoga hrama posvećenog Augustu, otkrivenog 1995. i  1996.g. prilikom istraživanja koje je vodio prof.dr.sc. Emilio Marin iz Arheološkog muzeja u Splitu. Otkriven je hram s predvorjem, tribina i kipovi nadnaravne veličine, koji su nakon restauracije danas prezentirani u Arheološkom muzeju Narona.

Nakon ovih velikih otkrića pristupilo se realizaciji ideje o gradnji muzeja u Vidu. 2001.godine raspisan je natječaj za projekt muzeja, na koji je pristiglo 38 radova. Kao najprikladnije odabrano je rješenje dipl.ing.arh. Gorana Rake. Godine 2004.  Polaže se kamen temeljac za budući muzej, te započinju radovi na izgradnji.
U prosincu 2006. radovi na zgradi Arheološkog muzeja su dovršeni, te se kreću u realizaciju stalnog postava koji su izgradili kustosi Arheološkog muzeja u Splitu. Svi radovi na postavu su dovršeni do svibnja 2007. godine. Arheološki muzej Narona je svečano otvoren 18. svibnja 2007. godine.

Fotografije preuzete sa stranica Arheološkog muzeja Narona
Više informacija potražite na:

web: www.a-m-narona.hr

Da li ste pročitali ove članke?

Odgovori

Vaša email adresa neće biti objavljena. Polja označena * su obavezna.

Možete koristiti HTML tagove i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>